Dr. med. Tea Rosović, specijalistica dermatologije i venerologije iz Poliklinike GrandMed, objašnjava ulogu željeza i feritina u zdravlju kose te povezanost nedostatka željeza s difuznim gubitkom kose.

Željezo je esencijalni mikronutrijent koji sudjeluje u brojnim fiziološkim procesima u ljudskom organizmu, uključujući transport kisika, sintezu DNA i energetski metabolizam stanica. Folikul dlake predstavlja jedno od metabolički najaktivnijih tkiva u organizmu te je stoga izrazito osjetljiv na poremećaje u dostupnosti nutrijenata i mikroelemenata. Među njima, željezo i njegov skladišni oblik feritin imaju posebno važnu ulogu u održavanju normalnog ciklusa rasta kose. Nedostatak željeza jedan je od najčešćih nutritivnih deficita na globalnoj razini i često se povezuje s difuznim gubitkom kose, osobito kod žena reproduktivne dobi.

U ljudskom organizmu većina željeza nalazi se u hemoglobinu, dok se manji dio nalazi u mioglobinu i različitim enzimskim sustavima uključenima u oksidativni metabolizam. Značajne količine željeza pohranjene su u obliku feritina u jetri, slezeni i koštanoj srži. Serumski feritin smatra se najpouzdanijim laboratorijskim pokazateljem ukupnih tjelesnih zaliha željeza. Za razliku od koncentracije serumskog željeza, koja može značajno varirati tijekom dana i pod utjecajem prehrane, vrijednosti feritina stabilnije odražavaju depoe željeza u organizmu. U kontekstu zdravlja kose, feritin ima posebno važnu dijagnostičku vrijednost jer niske vrijednosti mogu ukazivati na latentni deficit željeza čak i u odsutnosti klinički manifestne anemije.

Ciklus rasta kose sastoji se od tri osnovne faze: anagene faze aktivnog rasta, katagene prijelazne faze i telogene faze mirovanja. Proliferacija matriksnih keratinocita u anagenoj fazi zahtijeva visoku razinu metaboličke aktivnosti i adekvatnu opskrbu kisikom i energijom. Željezo ima važnu ulogu u ovom procesu jer sudjeluje u aktivaciji enzima ribonukleotid reduktaze, ključnog enzima uključenog u sintezu DNA. Budući da je proliferacija stanica matriksa folikula dlake među najbržima u ljudskom organizmu, svaki poremećaj u dostupnosti željeza može negativno utjecati na normalnu dinamiku rasta kose. Smanjena dostupnost željeza može dovesti do skraćenja anagene faze i prijevremenog ulaska većeg broja folikula u telogenu fazu, što klinički rezultira difuznim ispadanjem kose.

Brojna klinička istraživanja ukazala su na povezanost između niskih vrijednosti feritina i različitih oblika alopecije, osobito telogenog efluvija. Telogeni efluvij predstavlja oblik difuznog gubitka kose karakteriziran povećanim udjelom telogenih vlasi u ciklusu rasta kose. Kod osoba s niskim zalihama željeza dolazi do poremećaja proliferacije stanica folikula dlake i smanjenja trajanja anagene faze, što rezultira povećanim prelaskom vlasi u telogenu fazu i posljedičnim pojačanim ispadanjem kose. Neka istraživanja također su pokazala povezanost između smanjenih vrijednosti feritina i težine androgenetske alopecije kod žena, premda rezultati nisu u potpunosti konzistentni.

Važno je naglasiti da se simptomi gubitka kose mogu pojaviti i u odsutnosti anemije. U takvim slučajevima govorimo o tzv. latentnom nedostatku željeza, u kojem su vrijednosti hemoglobina unutar referentnog raspona, ali su depoi željeza smanjeni. U dermatološkoj praksi često se smatra da bi razina feritina trebala biti iznad približno 40–60 µg/L kako bi se osigurali optimalni uvjeti za rast kose. Kod nekih pacijenata difuzno ispadanje kose može se pojaviti već pri vrijednostima feritina nižim od 30 µg/L. Međutim, interpretacija ovih vrijednosti zahtijeva oprez jer je feritin također akutno-fazni protein, pa njegove vrijednosti mogu biti povišene u prisutnosti upalnih procesa, infekcija ili kroničnih bolesti.

U dijagnostičkom pristupu pacijentima s difuznim gubitkom kose preporučuje se laboratorijska evaluacija koja uključuje određivanje feritina, serumskog željeza, ukupnog kapaciteta vezanja željeza, saturacije transferina te kompletnu krvnu sliku. Procjena statusa željeza osobito je važna kod žena s obilnim menstrualnim krvarenjima, kod osoba s restriktivnim prehrambenim navikama poput vegetarijanske ili veganske prehrane, te kod bolesnika s gastrointestinalnim poremećajima koji mogu utjecati na apsorpciju željeza.

U slučaju potvrđenog nedostatka željeza indicirana je nadoknada željeza, najčešće oralnim pripravcima željezovog sulfata, fumarata ili glukonata. Terapija se obično provodi tijekom nekoliko mjeseci, uz redovitu laboratorijsku kontrolu kako bi se procijenio porast vrijednosti feritina i obnova tjelesnih zaliha željeza. Poboljšanje gustoće i kvalitete kose obično se ne uočava odmah, već nakon nekoliko mjeseci, što je povezano s fiziološkim trajanjem ciklusa rasta dlake i postupnim ulaskom novih vlasi u anagenu fazu. Osim same suplementacije, važno je identificirati i liječiti osnovni uzrok nedostatka željeza kako bi se spriječio ponovni razvoj deficita.

Sveukupno gledano, dostupni znanstveni dokazi upućuju na značajnu ulogu željeza i feritina u fiziologiji rasta kose. Procjena statusa željeza predstavlja važan dio dijagnostičkog algoritma kod pacijenata s difuznim gubitkom kose, osobito kod žena. Pravovremeno prepoznavanje i korekcija nedostatka željeza može doprinijeti normalizaciji ciklusa rasta kose i poboljšanju kvalitete vlasi, čime se potvrđuje važnost integriranog pristupa u dijagnostici i liječenju poremećaja rasta kose.

Reference:

1. Trost LB, Bergfeld WF, Calogeras E. The diagnosis and treatment of iron deficiency and its potential relationship to hair loss. J Am Acad Dermatol. 2006;54(5):824–844.
2. Kantor J, Kessler LJ, Brooks DG, Cotsarelis G. Decreased serum ferritin is associated with alopecia in women. J Invest Dermatol. 2003;121(5):985–988.
3. Rushton DH, Norris MJ, Dover R, Busuttil N. Causes of hair loss and the developments in hair rejuvenation. Int J Cosmet Sci. 2002;24(1):17–23.
4. Olsen EA. Iron deficiency and hair loss: the jury is still out. J Am Acad Dermatol. 2006;54(5):903–906.
5. Almohanna HM, Ahmed AA, Tsatalis JP, Tosti A. The role of vitamins and minerals in hair loss: a review. Dermatol Ther (Heidelb). 2019;9(1):51–70.